Knjiga je skup ili kolekcija pisanih, tiskanih, ilustriranih ili praznih listova, načinjenih od papira, pergamenta ili nekog drugog materijala, koji su obično spojeni s jedne strane. Strane listova knjige zovu se stranice. U novije vrijeme postale su poznate i elektronske knjige.
Knjiga je ukoričena tiskana omeđena publikacija od najmanje 49 stranica (UNESCO-va definicija), odnosno, knjiga je tiskana kolekcija papira. Ukoričena tiskana publikacija koja sadrži manje od 49 stranica naziva se brošura.

Povijest knjige
Povijest knjige stara je više od 7000 godina. U tome vremenu mijenjala je svoj oblik, ovisno o materijalu od kojeg je izrađivana i o načinu pisanja i umnožavanja tog materijala, a pri pisanju pribor se mijenjao kroz povijest. Npr. Rimljani su pisali „olovkom“ koja je sličila grančici, a koja je bila od kosti i mogli su lako brisati pogreške u pisanju. Pisali su na „papiru“ od voska, a više voštanih listova obično se uvezalo.
U vrijeme kada ljudi nisu znali pisati ni čitati, prenosili su usmenom predajom svoje poruke i iskustva. No, koliko god usmena predaja bila učinkovita i danas, nije bila dovoljna da sačuva svekoliko ljudsko iskustvo. Osim toga, pamćenje blijedi pa je mnogo toga zaboravljeno. Da bi se moglo pisati, treba izumiti pismo i materijal na kojem se piše.

Prve prave knjige
Prve su se prave knjige pojavile na Istoku. Najstarije kineske knjige bile su sastavljene od bambusovih daščica, a kasnije su ih zamijenili svici od svile. Stari Babilonci, Asirci i Perzijanci utiskivali su drvenim štapićem znakove u mekane glinene pločice, koje su zatim sušili i pekli.
Stari Egipćani pisali su na drvenim i kamenim pločama te na svicima papirusa. Srčiku papirusa rezali su na uske vrpce, tiještili ih, lijepili jedne uz druge i tako dobivali široke listove koje su spajali u dugačke svitke.
Stari Grci i Rimljani imali su drugačije knjige. Čuveni zakoni Grka Solona bili su urezani u drvene ploče, a rimski zakoni su bili uklesani u 12 kamenih ploča. U svakodnevnom su se životu Grci i Rimljani za pisanje služili drvenim pločicama koje su bile prevučene crnim voskom. Nekoliko takvih pločica povezivalo se vrpcom ili metalnim prstenom u knjigu. Po vosku su grebli slova i znakove metalnom ili koštanom pisaljkom koja se zvala stilus, po čemu danas stilom nazivamo način pisanja.